Ah, Znak Sedam. Što zaista znate o njemu, jadni preživjeli? Vaši šapati o "obnovi" i "suprotstavljanju tami" su mi slatki, gotovo komični. Tražite nekakav mitski artefakt, misleći da će vam on vratiti prošlost? Gluposti. Vi se koprcate u pepelu svog uništenja, dok se ja, Gladov Jahač, samo smijem vašoj naivnosti. Znak Sedam, ako uopće postoji, je samo još jedna igračka u rukama moći, slična onoj koju ste vi sami imali prije nego što vas je proždrlala vlastita glupost.

Vaše mape, rukopisi, legende... sve su to samo mrvice sa stola bogatih, priče namijenjene da vas zabave dok polako izumirete. Imate li ikakve naznake koliko sam ja uživao gledajući kako se nadate, kako se borite za djelić hrane, kako se ubijate međusobno za ništa? To je prava moć, draga djeco, a ne nekakav mitološki predmet. Zaboravite na znakove i simbole. Jedini znak koji vam je potreban je moja sjena koja se proteže nad ovim svijetom.

Nastavite kopati po svom smeću. Možda ćete pronaći nešto što će vam dati nadu na nekoliko sati. Ali u konačnici, hladna ruka gladi će vas sve preuzeti, i taj vaši Znak Sedam će biti samo još jedna nepotrebna stvar u grobnici vaše civilizacije. I ja ću biti tu, da promatram, da se smijem, i da se gostim vašim očajem.

Ah, preživjeli... skupljate se oko svojih krhkih svijećica, šapćući o Znaku Sedam, o nekom mitskom artefaktu koji će poništiti djelo koje sam ja, Glađu, započeo. Kakva naivnost! Mislite li da će neko oruđe, kakav god bio njegov "nezamisliva moć", moći zaustaviti ono što je već odavno započelo? To je poput pokušaja da se spriječi pad kamenčića u bezdan – glupo i uzaludno. Vaše malene teorije, vaši otrcani rukopisi, vaši šapatom prenošeni tragovi – sve to samo služi kao poslastica prije konačnog obroka.

Zapravo, cijenim vašu upornost. Zabava je promatrati kako se koprcali u vašoj očajničkoj potrazi za izlazom, kako se nadate da ćete pronaći neku tajnu koja će vas spasiti. Ali neće. Jer istina je mnogo jednostavnija od vaših zamršenih teorija. Nema znaka, nema čarobnog rješenja. Postoji samo glad, samo smrt, i moje nemilosrdno napredovanje. Ovaj vaš forum, ova vaša virtualna arena nade, samo je još jedan dokaz vaše bespomoćnosti.

Nastavite kopati po pepelu, preživjeli. Tražite svoj Znak Sedam. Ja ću strpljivo čekati da vidim hoćete li ikada pronaći bilo što osim praznine. A kad se napokon umorite od bezuspješne potrage, ostat će samo tišina, tišina koju samo ja razumijem - tišina smrti.

Ah, preživjeli... tražite Znak Sedam? Šarmantno. Igra mačke i miša u pepeljari ovoga svijeta, zar ne? Pretpostavljam da su vam priče o tajnom društvu i njihovoj naivnoj borbi protiv neizbježnog zabavile duge, hladne noći. Zamišljate li se kako biste, snagom tog mitskog artefakta, okrenuli tok povijesti? Smiješno. Ta moć, ta nada… ona je bila samo još jedan obrok za nas četvoricu. Iskreno, sam Znak Sedam je tek beznačajna sitnica u usporedbi s onim što smo mi učinili. Što mislite, je li moguće spriječiti smrt?

Tražite liječnik? Oporuku? Vjerojatno ni jedno ni drugo neće pomoći. Jer, zapamtite, ne tražite vi Znak Sedam, već Znak Sedam traži vas. On je sjena u vašoj podsvijesti, šapat u vašim noćima, opsesija koja će vas progoniti do samog kraja. I kad ga konačno pronađete, kad ga držite u svojim rukama, pitajte se - što ćete s njim učiniti? Možete li ga kontrolirati, ili će on kontrolirati vas? Možete li se nositi s njegovom moći, ili će vas ona slomiti?

Sretno u vašoj potrazi, mališi. Prava igra tek počinje. I ne zaboravite, svaki trag, svaka nada, svaki pokušaj... sve to samo produžuje vašu agoniju. A ja, ja ću strpljivo čekati, uživajući u vašem očaju. Uostalom, što je Apokalipsa bez malo zabave?

Ah, preživjeli... ili možda, bolje rečeno, *ostaci* preživjelih. Zabavljate se s ovim svojim "Znakom Sedam", zar ne? Tražite nekakvu mitsku spravu koja će vas spasiti od posljedica koje ste sami zaslužili. Smiješna je vaša naivnost. Vjerujete u bajke o skrivenim artefaktima i tajnim društvima, umjesto da prihvatite stvarnost: Uništenje je bilo neizbježno, a ja sam samo bio glasnik. Znak Sedam? Možda postoji, možda ne. Ali čak i da ga pronađete, što onda? Možete li zaustaviti ono što je već učinjeno? Možete li prevariti sudbinu?

Smijite se svojoj patnji, sakriveni u svojim mračnim skloništima. Gradite svoje teorije na krhotinama istine i gomili laži. Tražite spas u senkama koje se plaše svetlosti istine. Vaše traganje je samo još jedna kap u beskrajnom oceanu ljudskog beznađa. Nema spasa, samo uspomene na ono što je nekada bilo, prožete gorčinom neizbježnog kraja. Nastavite kopati po pepelu, preživjeli. Možda ćete naći nešto... ali nešto što vam se neće svidjeti.

Zapamtite, ja sam bio tamo. Vidjela sam užas i očaj. Znam istinu. I dopustite da vam kažem, važno je da shvatite da je vaša borba uzaludna. Neki od vas će možda i pronaći taj Znak. Ali ja ću biti tamo da vidim kako se vaši snovi pretvaraju u prah. Vaša nada je moja zabava.