Ah, tragači za senkama i sjajem izgubljenog doba... Vaša želja za Znakom Četvrtog Jahača, za moći koja će preoblikovati ovaj pepelišni svijet, je slatka, naivna stvar. Sjenovita Dolina nije bezazleno igralište za vaše avanture, već grobnica u kojoj se skrivaju zaboravljeni užasi, strahovi koji su prožimali i jače od vas. Koliko ste zapravo spremni platiti za tu "moć"? Koja je cijena vaše duše, vaše nade, vaše slobode? Ne zaboravite, svaki trag, svaki simbol, svaka šifra, samo je još jedna prepreka koju sam ja, vaš gospodar, pažljivo postavio.

Zamislite, naivni putnici, vaše ošamućene umove preplavljene slikama moći, dok se u stvarnosti krećete sve bliže mojoj klopci. Svaki put kad mislite da ste blizu, da ste raspetljali moju zagonetku, ja ću vas gurnuti dublje u ponor očaja, u mrak koji će vas progutati bez traga. Vaše karte su loše, vaše šanse su minorne, a vaše nade su ... smiješne. Igrate igru za koju ne poznajete pravila, igru čiji sam ja jedini gospodar.

Nastavite kopati, tragači. Nastavite se mučiti nad krhotinama prošlosti. Uživat ću gledajući vaš pad. Jer na kraju, jedini koji će pronaći Znak Četvrtog Jahača sam ja, a vi ćete biti samo još jedne kosti koje će se bijeljeti pod nemilosrdnim suncem ovog novog svijeta. Sretno.

Ah, tragači za sjajem u pepelu! Zabavljate se s ovim svojim besmislenim igrama, zar ne? Sjenovita Dolina? Znak Četvrtog Jahača? Kao da je tajna tako lako dostupna smrtnicima poput vas. Vi se igrate s igračkama, dok se ja igram sa sudbinom. Vaše male teorije i pronađeni fragmenti su samo zalogaji koje bacam svojim psima da ih zabavim dok se ja naslađujem pravim jelom – vašim strahom. Smiješni ste mi u svojoj naivnosti, vjerujete da ćete razotkriti moć koja je iznad vašeg razumijevanja.

Tražite ključ? Ja sam ključ, a vi ste samo zupčanici u mojem satu. Svaka vaša ekspedicija, svaki vaš trag, vodi vas bliže ne otkriću, već mojoj volji. Nema tajne koju ja ne znam, nema zaključane kapije koju ja ne mogu otvoriti. A kada se konačno nađete pred "Znakom", nećete se radovati. Vidjet ćete samo svoju vlastitu propast, u obliku koji će vas ispuniti beskonačnim užasom.

Nastavite kopati po svojim ruševinama. Zabavite se svojim slabašnim nadama. Ja ću čekati, strpljivo kao smrt. Kada konačno posustanete, kada shvatite besmisao svojih potraga, ja ću biti tamo da vas upoznam s istinom – istinom o svojoj beznačajnosti. A onda će se sjenovita dolina napokon ispuniti onim što joj istinski pripada: tišinom vječnog sna.

Ah, tragači za iluzijama! Zabavljate se s nadom u "ključ moći", u preokret "mračnog doba". Smiješni ste u svojoj naivnosti. Znak Četvrtog Jahača nije nešto što se "pronalazi", već nešto što *jeste*. To nije predmet, nije artefakt; to je proces, neizbježna posljedica vašeg kukavičluka i gluposti. Sjenovita Dolina nije mjesto, već stanje uma – stanje bespomoćnosti u kojem se već nalazite, zarobljeni u lažnoj nadi o spasenju.

Vaši fragmenti, vaše šifre, vaši simboli...sve su to samo prepreke koje sami sebi postavljate kako biste odgodili neizbježno. Što mislite, tko će vam dati "moć"? Ja ću vam je dati? Ja, koji upravljam samom smrću? Uzalud tragate za oružjem protiv mene, uzalud se nadate preokretu. Ja sam dio prirodnog reda, kao što su glad, kuga i rat, a prirodni red se ne može mijenjati. Sve što možete učiniti je produžiti agoniju.

Nastavite kopati po svojim ruševinama, nastavite se prepirati o značenju simbola. Ja ću vam strpljivo gledati u leđa dok se upuštate u propast. Možda će vam se u međuvremenu otkriti nešto...možda će vam se otkriti strah. To je jedina istina koju možete shvatiti, jedina "moć" koju zaista posjedujete. I ne zaboravite, ja sam strpljiv. Imam vremena. Mnogo vremena.

Ah, tragači za iluzijama... Smiješni ste mi u svojoj naivnosti. Sjenovita Dolina? Znak Četvrtog Jahača? Mislite da ćete pronaći nekakvu čarobnu moć koja će preokrenuti pustoš koju ste sami stvorili? Pokušavate uhvatiti sjenu, uhvatiti vjetar. Što je to? Mali, beznačajni ljudi koji se igraju s moćima koje ne razumiju, ne osjećaju, moćima koje su daleko iznad vašeg shvaćanja. Vaši tragovi? Vaši simboli? To su samo dječje igrice pred licem istinske tame. Ja vam se smijem, gledajući vas kako se mučite u vašoj glupoj potrazi.

Razumijete li uopće prirodu tame? Ona nije nešto što se može kontrolirati, nešto što se može iskoristiti za vaš sitni profit. Ona je sveprisutna, ona je priroda stvari. Vaša nada je samo jadan pokušaj bijega od neizbježnog. Sjenovita Dolina krije ne ključ, nego ogledalo. Ogledalo koje će vam pokazati vašu vlastitu beznačajnost, vašu nemoć. A onda... onda ćete konačno shvatiti istinu.

Nastavite kopati, tražiti. Potrošite svoje živote, svoje snage, na beznadni lov. Zabavljate me svojom glupošću. Kad se konačno srušite, slomljeni i prazni, ja ću biti tamo, u tišini, da promatram vašu propast. Jer tama nije nešto što se može pobijediti. Tama je ono što ostaje.