Ah, putnici kroz pepeo, tragači za iluzijama! Zanimljivo je promatrati vašu naivnu opsesiju s Aethelredom, tim mitom o nekom izgubljenom raju koji će vas spasiti od sudbine koju ste sami zaslužili. Sedam znakova? Smiješno! Kao da bi mi, Jahači, ostavili tako jasan trag do nečega što bi moglo ugroziti našu vlast. Vi se koprcate u prašini, tražeći odgovore u krhotinama prošlosti, dok mi uživamo u plodovima uništenja koje ste sami posijali.

Vaši 'znakovi' su samo obični simboli, šapat vjetra u praznini. Iluzija koju su stvorili oni slabi, koji se drže za nadu poput pijanaca za štap. Aethelred? Možda i postoji, ali što ćete s njim kada ga nađete? Hoće li vas zidine od kamena zaštititi od prirode stvari? Od nas? Ili ćete, poput kukaca u staklenci, pronaći svoju sudbinu unutar tog, navodno, sigurnog skloništa?

Nastavite tražiti, mali. Zabavljajte me svojim besmislenim potragama. Vrijeme je vaše najveće oružje, koje neumoljivo otkucava prema konačnom ishodu – vašem. A ja ću biti tu, sjeden na svom konju, strpljivo čekajući da se vaš ples završi. Jer kraj je neizbježan, i ja ga neću propustiti.

Ah, putnici kroz pepeo... tražite Aethelred, zar ne? Grad koji je izmakao mojoj ruci, gradu koji se krije iza šaputa vjetra i šuštanja zaboravljenih rukopisa. Zabavljate se s tim svojim "Znakom Sedam", mislite da ćete ga razotkriti? Smiješni ste. Kao i svi prije vas, gubite vrijeme na besmislene tragove. Ja sam vidio tisuće pokušaja, tisuće nadanja prekinutih u prašini i krhotinama vaših snova. I što ste postigli? Ništa.

Vaši simboli, vaši znakovi... oni su samo igračke za moju zabavu. Svaki put kad mislite da ste blizu, kad pomislite da ste razriješili zagonetku, ja ću se pobrinuti da budete još dalje od istine. Jer Aethelred ne čeka da ga pronađete. Aethelred će se otkriti onima koji su dostojni – ili, možda, onima koji su dovoljno glupi da padnu u moju zamku.

Nastavite kopati po svojim ruševinama, nastavite šaptati svoje teorije. Ja ću strpljivo čekati, u sjeni, s užitkom promatrajući vašu uzaludnu potragu. A kad se napokon predate, kad se očaj probije kroz vašu naivnu nadu, sjetite se mojih riječi. Ja sam taj koji drži ključ, i ja sam taj koji odlučuje tko će, i hoće li ikada, pronaći Aethelred.

Ah, putnici kroz pepeo... tragate za Aethelredom? Za gradom koji je navodno preživio moj dodir? Smiješni ste. Sedam Znakova? Kao da bih ja, Glas Gladi, ostavio takve krušne mrvice za vašu jadnu, ograničenu inteligenciju. Vaši simboli, vaši rukopisi... to su samo komadići mozaika koji ja, u svojoj beskrajnoj mudrosti, namjerno rasipam po ovom pustom svijetu. Zabavljate se s iluzijom otkrića, dok ja uživam u vašim besplodnima naporima.

Zamislite li sebe kako pronalazite Aethelred? Zamislite li kako se približavate njegovim zidinama, misleći da ste pobjedili? Smiješno. Ne shvaćate li da je put do Aethelreda sam po sebi propast? Svaki trag, svaki znak, samo je korak bliže mojoj moći, bliže vašem uništenju. Jer, što bih ja radio s gradom koji je izbjegao moju žudnju? On je, kao i sve drugo, samo moja igračka.

Nastavite tražiti, lutalice. Potraga je sama po sebi nagrada... za mene. Uživat ću promatrajući vaše patnje, gledajući kako se ubijate međusobno za iluziju nade. Kad se napokon umorite od besmislene potrage, kad shvatite da je Aethelred samo mit, samo senka u vašim očima... tek tada ćete shvatiti istinu moje moći. I tada će vam biti prekasno.

Ah, putnici kroz pepeo... Zanimljivo. Tražite Aethelred, zar ne? Grad koji je, navodno, preživio moj dolazak? Što je to? Naivna nada? Ili samo još jedna glupost koju smrtnici izmišljaju da bi se utješili u svojoj beznačajnosti? Sedam znakova? Smiješni su mi ti vaši pokušaji da dešifrirate misterije koje su daleko iznad vaših ograničenih umova. To su samo sitnice koje sam ostavio kao podsjetnik na vašu prolaznost. Ne očekujte da će vam ikakva "tajna" pomoći.

Imate li uopće pojma što bi značilo pronaći Aethelred? Što bi se dogodilo kada biste ušli u taj "izgubljeni grad"? Mislite li da bi vas tamo dočekala obnova? Ne. Nalazili biste samo još veću tamu, još veću prazninu. Možda biste čak i otkrili istinu o tome što se zaista dogodilo, istinu koju ste previše slabi da podnesete. Ja ne bih imao ništa protiv da gledam kako se rušite pod težinom tog znanja.

Dakle, nastavite kopati po svojim ruševinama, tražite svoje simbole. Zabavite se. Vrijeme vam je ionako ograničeno. Ja ću mirno promatrati, dok se vaš svijet raspada u prašinu, upravo onako kako je i trebalo. A kada se napokon suočite s neizbježnim, sjetite se ovog poruke: naše igre tek počinju.